Nedjeljko Kaveljević Ždero
Stranica 2 / 2. • Share •
Stranica 2 / 2. • 
1, 2
Re: Nedjeljko Kaveljević Ždero
by Pape on 31.12.09 18:03
Želim ti sretnu Novu i još puno dobrih pjesama (naravno i knjigu čim prije)!!! 
Pape- Broj postova: 28
Join date: 08.12.2009 
Re: Nedjeljko Kaveljević Ždero
by Pape on 02.01.10 13:35
Vjerojatno si greškom poslao prazan "odgovor" od 31.12.2009. Izišla mi je priča u Večernjem (danas), znači da je tvoja na redu idući tjedan...
Pape- Broj postova: 28
Join date: 08.12.2009 -
Fikcija
by nkaveljevic on 05.01.10 8:52
fikcija
gledaj
pred tobom put
i nebo
horizont večernji
polagan korak
dvoumljenje
ruke ne mogu dohvatiti
ni milovati
to što izmiče
to je samo nestvarna silueta
to je tek zamišljeno cvijeće
priviđenje je to
nije stvarno
nije oblik koji gledaš
nije ni odraz
fikcija je koja izmiče
gledaj
mijenja se
preoblikuje stvari
kamen postaje cvijet
cvijet kamenom postaje
put navire kao bujica
kap rose kovitla vjetar
nebo je na trenutak
preblizu
a znaš da je nebo
nedohvatno
vrijeme je zarobljeno
od povjesti
mada ga očekuju
na svim stranama
ne pušta ga povjest
ljubomornoj sadašnjosti
vabi ga svita tek rođenih
da požuri u budućnost
zar nije pokopalo
bezbroj pokoljenja
gledaj
kao da su tvoji preci
u tebi
postaješ oni
oni su ti, ti si oni
viču
dozivlju
smješe se
raste potreba
raste želja da ih ne pustiš
da ostanete
zajedno pjevajući
stojite
oni, ti i vrijeme
stojite zajedno
put kojim su oni prošli
je čudesno kratak
tek dva tri prokletstva
tek dvije tri ljubavi
što će vrijeme novim ljudima
kuda žure sada
kad ste se sretno spojili
s pradjedovima
kad ste postali jedno
i sretni ste zajedno
žele li potomci
oteti tu ljepotu
taj čas koji vrijedi vječnost
zašto li zovu
kada i vrijeme treba odmora
bar dok ne prođe
slavlje ovoga susreta
gledaj
pred tobom put
tako kratak
pitaš se
ima li zapravo smisla
ikuda putovati
gledaš
kakva nestvarna ljepota
gledaj
pred tobom put
i nebo
horizont večernji
polagan korak
dvoumljenje
ruke ne mogu dohvatiti
ni milovati
to što izmiče
to je samo nestvarna silueta
to je tek zamišljeno cvijeće
priviđenje je to
nije stvarno
nije oblik koji gledaš
nije ni odraz
fikcija je koja izmiče
gledaj
mijenja se
preoblikuje stvari
kamen postaje cvijet
cvijet kamenom postaje
put navire kao bujica
kap rose kovitla vjetar
nebo je na trenutak
preblizu
a znaš da je nebo
nedohvatno
vrijeme je zarobljeno
od povjesti
mada ga očekuju
na svim stranama
ne pušta ga povjest
ljubomornoj sadašnjosti
vabi ga svita tek rođenih
da požuri u budućnost
zar nije pokopalo
bezbroj pokoljenja
gledaj
kao da su tvoji preci
u tebi
postaješ oni
oni su ti, ti si oni
viču
dozivlju
smješe se
raste potreba
raste želja da ih ne pustiš
da ostanete
zajedno pjevajući
stojite
oni, ti i vrijeme
stojite zajedno
put kojim su oni prošli
je čudesno kratak
tek dva tri prokletstva
tek dvije tri ljubavi
što će vrijeme novim ljudima
kuda žure sada
kad ste se sretno spojili
s pradjedovima
kad ste postali jedno
i sretni ste zajedno
žele li potomci
oteti tu ljepotu
taj čas koji vrijedi vječnost
zašto li zovu
kada i vrijeme treba odmora
bar dok ne prođe
slavlje ovoga susreta
gledaj
pred tobom put
tako kratak
pitaš se
ima li zapravo smisla
ikuda putovati
gledaš
kakva nestvarna ljepota
nkaveljevic- Broj postova: 8
Join date: 09.12.2009 -
fikcija
by nkaveljevic on 28.01.10 8:13
fikcija
gledaš
pred tobom put
i nebo
horizont večernji
polagan korak
dvoumljenje
ruke ne mogu dohvatiti
ni milovati
to što izmiče
to je samo nestvarna silueta
to je
tek zamišljeno cvijeće
priviđenje je to
nije stvarno
nije oblik koji gledaš
nije ni odraz
fikcija je koja izmiče
gledaj
mijenja se
preoblikuje stvari
kamen postaje cvijet
cvijet kamenom postaje
put navire kao bujica
kap rose kovitla vjetar
nebo je na trenutak
preblizu
a znaš da je nebo
nedohvatno
vrijeme je često zarobljeno
od povijesti
mada ga očekuju
na svim stranama
ne pušta ga povijest
ljubomornoj sadašnjosti
vabi ga svita tek rođenih
da požuri
u budućnost
zar već nije pokopalo
bezbroj pokoljenja
gledaš
kao da su tvoji preci
u tebi
postaješ oni
oni su ti ti si oni
viču
dozivlju
smiješe se
u tebi raste želja
da ih ne pustiš
da ostanete
zajedno pjevajući
stojite
oni ti i vrijeme
stojite zajedno
put kojim su oni prošli
je čudesno kratak
tek dva tri prokletstva
tek dvije tri ljubavi
što će im vrijeme
tim novim ljudima
kuda žure sada
kada ste sjedinjeni
s pradjedovima
postali jedno
zajedno sretni
žele li potomci
oteti tu ljepotu
taj čas koji vrijedi vječnost
zašto li zovu
kada i vrijeme treba odmora
barem dok ne prođe
slavlje ovoga susreta
gledaš
pred tobom put
tako kratak
pitaš se
ima li zapravo smisla
ikuda putovati
gledaš
kakva nestvarna ljepota
gledaš
pred tobom put
i nebo
horizont večernji
polagan korak
dvoumljenje
ruke ne mogu dohvatiti
ni milovati
to što izmiče
to je samo nestvarna silueta
to je
tek zamišljeno cvijeće
priviđenje je to
nije stvarno
nije oblik koji gledaš
nije ni odraz
fikcija je koja izmiče
gledaj
mijenja se
preoblikuje stvari
kamen postaje cvijet
cvijet kamenom postaje
put navire kao bujica
kap rose kovitla vjetar
nebo je na trenutak
preblizu
a znaš da je nebo
nedohvatno
vrijeme je često zarobljeno
od povijesti
mada ga očekuju
na svim stranama
ne pušta ga povijest
ljubomornoj sadašnjosti
vabi ga svita tek rođenih
da požuri
u budućnost
zar već nije pokopalo
bezbroj pokoljenja
gledaš
kao da su tvoji preci
u tebi
postaješ oni
oni su ti ti si oni
viču
dozivlju
smiješe se
u tebi raste želja
da ih ne pustiš
da ostanete
zajedno pjevajući
stojite
oni ti i vrijeme
stojite zajedno
put kojim su oni prošli
je čudesno kratak
tek dva tri prokletstva
tek dvije tri ljubavi
što će im vrijeme
tim novim ljudima
kuda žure sada
kada ste sjedinjeni
s pradjedovima
postali jedno
zajedno sretni
žele li potomci
oteti tu ljepotu
taj čas koji vrijedi vječnost
zašto li zovu
kada i vrijeme treba odmora
barem dok ne prođe
slavlje ovoga susreta
gledaš
pred tobom put
tako kratak
pitaš se
ima li zapravo smisla
ikuda putovati
gledaš
kakva nestvarna ljepota
nkaveljevic- Broj postova: 8
Join date: 09.12.2009 -
fikcija
by nkaveljevic on 28.01.10 8:15
fikcija
gledaš
pred tobom put
i nebo
horizont večernji
polagan korak
dvoumljenje
ruke ne mogu dohvatiti
ni milovati
to što izmiče
to je samo nestvarna silueta
to je
tek zamišljeno cvijeće
priviđenje je to
nije stvarno
nije oblik koji gledaš
nije ni odraz
fikcija je koja izmiče
gledaj
mijenja se
preoblikuje stvari
kamen postaje cvijet
cvijet kamenom postaje
put navire kao bujica
kap rose kovitla vjetar
nebo je na trenutak
preblizu
a znaš da je nebo
nedohvatno
vrijeme je često zarobljeno
od povijesti
mada ga očekuju
na svim stranama
ne pušta ga povijest
ljubomornoj sadašnjosti
vabi ga svita tek rođenih
da požuri
u budućnost
zar već nije pokopalo
bezbroj pokoljenja
gledaš
kao da su tvoji preci
u tebi
postaješ oni
oni su ti ti si oni
viču
dozivlju
smiješe se
u tebi raste želja
da ih ne pustiš
da ostanete
zajedno pjevajući
stojite
oni ti i vrijeme
stojite zajedno
put kojim su oni prošli
je čudesno kratak
tek dva tri prokletstva
tek dvije tri ljubavi
što će im vrijeme
tim novim ljudima
kuda žure sada
kada ste sjedinjeni
s pradjedovima
postali jedno
zajedno sretni
žele li potomci
oteti tu ljepotu
taj čas koji vrijedi vječnost
zašto li zovu
kada i vrijeme treba odmora
barem dok ne prođe
slavlje ovoga susreta
gledaš
pred tobom put
tako kratak
pitaš se
ima li zapravo smisla
ikuda putovati
gledaš
kakva nestvarna ljepota
gledaš
pred tobom put
i nebo
horizont večernji
polagan korak
dvoumljenje
ruke ne mogu dohvatiti
ni milovati
to što izmiče
to je samo nestvarna silueta
to je
tek zamišljeno cvijeće
priviđenje je to
nije stvarno
nije oblik koji gledaš
nije ni odraz
fikcija je koja izmiče
gledaj
mijenja se
preoblikuje stvari
kamen postaje cvijet
cvijet kamenom postaje
put navire kao bujica
kap rose kovitla vjetar
nebo je na trenutak
preblizu
a znaš da je nebo
nedohvatno
vrijeme je često zarobljeno
od povijesti
mada ga očekuju
na svim stranama
ne pušta ga povijest
ljubomornoj sadašnjosti
vabi ga svita tek rođenih
da požuri
u budućnost
zar već nije pokopalo
bezbroj pokoljenja
gledaš
kao da su tvoji preci
u tebi
postaješ oni
oni su ti ti si oni
viču
dozivlju
smiješe se
u tebi raste želja
da ih ne pustiš
da ostanete
zajedno pjevajući
stojite
oni ti i vrijeme
stojite zajedno
put kojim su oni prošli
je čudesno kratak
tek dva tri prokletstva
tek dvije tri ljubavi
što će im vrijeme
tim novim ljudima
kuda žure sada
kada ste sjedinjeni
s pradjedovima
postali jedno
zajedno sretni
žele li potomci
oteti tu ljepotu
taj čas koji vrijedi vječnost
zašto li zovu
kada i vrijeme treba odmora
barem dok ne prođe
slavlje ovoga susreta
gledaš
pred tobom put
tako kratak
pitaš se
ima li zapravo smisla
ikuda putovati
gledaš
kakva nestvarna ljepota
nkaveljevic- Broj postova: 8
Join date: 09.12.2009 -
Stranica 2 / 2. • 1, 2
Stranica 2 / 2.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.