ShadowOfSoul

[b]Gledala sam sinoć Mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću. Moje oči su zalutale na neke prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale. Čula sam da misliš: «nisi ona ista». Znaš da sam ostala uvijek ista. Ne prepoznajem tvoje misli, ne prepoznaješ moj dah. Tješila me hladnoća noći i glazba što se razlijegala uskim prostorom mog automobila. Lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela. Ne poznaš detalje odraza u zrcalu. Ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima. Postoji vrijeme za nas. Postoji vrijeme za nadu. Postoji vrijeme za ljubav.[/b]
[b]http://shadowofsoul.blog.hr[/b]

[b]Duše su izvršile izbor nad ljudima i jedna je odabrala mene. Pokretni most između dva svijeta, između jarke sadašnjosti i mračne prošlosti rastjeruje mrak zaborava. Zar sam posljednja što mora osjećati sve titraje u tvom srcu? Zar sam karika prvog i posljednjeg niza u koji uplićeš svoje prste i zar samo mene miluju tvoje riječi? Pijem vodu iz tvoje ruke, a cvijet pokraj izvora uzalud pokušava dobiti malo sunca, kad ga kriju velike krošnje drveća. Hoće li taj cvijet uvenuti? Hoće li izdržati toliku tamu oko sebe? Penjem se prema visokom brijegu gdje me čekaju neke dobre duše. I u velikom i u malom svijetu se događaju iste bitke, usponi i padovi. Moj korijen se nalazi u tvojim rukama. Ti znaš kako ugasiti tu vatru i rastjerati tu tamu. Predivna noć je ustupila mjesto ovom jutru u kojem se nalazim još umornija od jučer. Isto udaljena od svega, isto u potrazi za svim. Zašto? ...jer nisi kraj mene. Niti ćeš to ikada biti.[/b]


[b]http://shadowofsoul.blog.hr[/b]

[b]Poslije Tebe ni voljeti ne mogu više. Dolaze mnogi trenuci kada mislim sve je u redu i život teče dalje, ali poneki stih ili poznata pjesma dozove one dane kad sam Te voljela. Poslije Tebe ne spavam više onako dobro, mislim da su mi i snovi bolni. Noći su jednako duge ili se to meni čini da sam u našem vremenu. Poslije Tebe … sunce jednako grije, ljeto je bilo i prošlo u vrućini, u sprženim livadama bez kiše i znam da voljeti ne mogu više, nego onda kad sam bila s Tobom. Poslije Tebe ni pjesme nisu iste, a mislim, muzika je poznata... čak i ona naša pjesma iz kafića, koju je konobar tako nesebično sipao na nas uživajući u pogledima, koje smo mu darivali, kad smo začuli poznate taktove. Mislim da više ništa nije isto poslije Tebe. Mislim da je i moj život stao, poput punog mjeseca na nebu, čekajući trenutak da prsne u tisuću boli.

http://shadowofsoul.blog.hr[/b]

[b]U mojoj arhivi općeg reda nalazi se jedna polica s knjigom koju prelistavam iz dana u dan. Knjga ima naslov «Sve o tebi». Mrzila sam tu knjigu jer kad bih je otvorila, nikada je nisam mogla zatvoriti, a da poneki stih ne ostane u sjećanju. U sveopćem duhovnom mrtvilu nedostaje mi tvoja misao, udaljena milijunima milja od Sunca, zaboravljena u nekom kutku mozga. Izbjegavaš moj pogled. Izbjegavaš ga jer ja te gledam otvoreno i iskreno u oči, a ti lažeš, manipuliraš, petljaš. Bolestan strah se rađa u tebi kako te ne bih razotkrila i kako svijet ne bi vidio tvoje nagrđeno lice.[/b]


[b]http://shadowofsoul.blog.hr[/b]

[b]Utapa mi se glas u tvoj, roni ti pogled mojim zelenilom, svi znaju tajne šifre moga srca i ritmove koji otvaraju vrata paralelnih svjetova između nas dvoje. U virovitim grudima raste toplina, tu je izvor čežnje nezemaljske. Mogu li biti na dva mjesta istodobno, a da pri tom ne izgubim srce, a ostanem svoja? U duši se izrodio nemir iza vrata tame, gdje su zvijezde bile jedini putokaz za prolaz u spoznaju tvog srca. Imam dušu ptice koja drhti na tvom dlanu i otvara ti se polako, svevremenski i delikatno. Znaš li da opet između trepavica odlijeću neki snovi u daljine i spajaju se između dva horizonta sa jutarnjom hladnoćom? Znaš li da su otvorena jedna vrata prema bistrom izvoru u kojem se nastanio nemir i spojio me s tobom, onako... nenametljivo, a nemirno. Znaš li?[/b]


http://shadowofsoul.blog.hr

[b]Uzmi bistru kap vode u kojoj se ogleda lice vremena i povedi me u travu gdje ispod kamena spava vilinska suza. Spomeni me u molitvi, možda te čuju anđeli i pošalju te kao glasnika na moje staze da mi pokažeš zmijoliku sudbinu. Probudi me u svitanje sa dvije mjerice svjetlosti i tri mjerice noćnog plašta... Donesi mi jabuku pod prozor i zaželi mi tu bistru kap vode u kojoj se ogleda tvoje lice... kao lice vremena, jer sa mnom još nitko nije lovio leptire na praznoj livadi pametnog mozga ni slušao šumove ptičjih krila ili prebirao po tankim žicama nervnog sistema….Sa mnom još nitko nije pjevao psalme o izgubljenoj pčeli utopljenoj u medu ni tražio prazan krevet da se odmori ili našao bistar izvor što žubori….Sa mnom još nitko nije…vodio ljubav kao Ti, našao krajnji potez spreman za let i... učinio da se osjećam, kao da mi pripada čitav svijet.

http://shadowofsoul.blog.hr[/b]

oživjeh od ove ljepote izričaja i evo utapljam se u snazi napisanog

[b]Iz sna o stvarnosti izronio je blijedo lice mog portreta sa ožiljcima ugriza zmije sa tvojih usana. i kaže meni zelena zmija da me voli, a vidjeh da su joj plućna krila slaba i uz svaki krik nenamirene duše zbog nje još uvijek bijele ptice lete ispod spuštenih trepavica. Bijelo nosi smrt. Sanjati bijelo znači smrt. Iza Mjeseca, oblika davno potpoljene amfore, popit ću ujutro svoju kavu gorku kao ovaj život. Želim da mi kažeš: "uzmi me za ruku i potoni sa mnom". Želim. Osjećam nježne breze što luduju za jesenjim vjetrom i ovim toplim rujanskim suncem. Sjećam se prigušenog svjetla svijeće, koje baca odsjaj na naša tijela dok vodimo ljubav u kadi punoj vode i pjene našeg prebrojavanja i čupanja iz nekih pseudo odnosa gdje smo se utapali kao utopljenici bez slamke. Još uvijek sanjam o prvoj ljubavi. Iz one razbijene amfore za tebe teče crno vino moje ljubavi i želim te više od života što ga poklanjam mliječnom svjetlu, a ono se probija kroz moje osjetljive – oči duše.
http://shadowofsoul.blog.hr/[/b]

nebeska harfa širi svoju treperavu muziku mojim čulima i ja čujem tvoj stih, čujem tvoje misli osjećam tvoje osjećaje........da ti si čudesna poetesa ljubavi........

[IMG=http://img121.imageshack.us/img121/3085/00034jpg.th.jpg][/IMG]

U jednom trenu kad iz finih pojedinosti izlučim onaj prostor gdje se osjećam kao netko tko je duboko prošao kroz srž, vidim da ipak ne vidim neke stvari, koje su mi postale tako drage. Tim apstraktnim shvaćanjima u stvari puno spoznajem. Ti, kao i tvoje oči, gledaš me, ali me još ne vidiš. Preko oblika zalaziš u moj svijet, dok mi dozvoljavaš šetnju tvojom tamom i svijetlim stazama. Nebo mi je naklonjeno ovih dana, iako se jutros nekako rastužilo. Moje krhotine priznaju da su ipak povezane u cjelinu i pokušavam osvijetliti te mračne kutke u kojima ne vidiš trak svjetlosti. Stojiš na sredini, a oko tebe je tama i to je tvoja stvarnost. Ne vidiš dalje. Ako je ljubav zauzela mjesto u tvom srcu, ne lutaj očima preko oblika, već kod svakog pogleda znaj, da se nešto događa. A događa se...

http://shadowofsoul.blog.hr/

U jednom trenu kad iz finih pojedinosti izlučim onaj prostor gdje se osjećam kao netko tko je duboko prošao kroz srž, vidim da ipak ne vidim neke stvari, koje su mi postale tako drage. Tim apstraktnim shvaćanjima u stvari puno spoznajem. Ti, kao i tvoje oči, gledaš me, ali me još ne vidiš. Preko oblika zalaziš u moj svijet, dok mi dozvoljavaš šetnju tvojom tamom i svijetlim stazama. Nebo mi je naklonjeno ovih dana, iako se jutros nekako rastužilo. Moje krhotine priznaju da su ipak povezane u cjelinu i pokušavam osvijetliti te mračne kutke u kojima ne vidiš trak svjetlosti. Stojiš na sredini, a oko tebe je tama i to je tvoja stvarnost. Ne vidiš dalje. Ako je ljubav zauzela mjesto u tvom srcu, ne lutaj očima preko oblika, već kod svakog pogleda znaj, da se nešto događa. A događa se...

http://shadowofsoul.blog.hr/[/quote]

U jednom trenu kad iz finih pojedinosti izlučim onaj prostor gdje se osjećam kao netko tko je duboko prošao kroz srž, vidim da ipak ne vidim neke stvari, koje su mi postale tako drage. Tim apstraktnim shvaćanjima u stvari puno spoznajem. Ti, kao i tvoje oči, gledaš me, ali me još ne vidiš. Preko oblika zalaziš u moj svijet, dok mi dozvoljavaš šetnju tvojom tamom i svijetlim stazama. Nebo mi je naklonjeno ovih dana, iako se jutros nekako rastužilo. Moje krhotine priznaju da su ipak povezane u cjelinu i pokušavam osvijetliti te mračne kutke u kojima ne vidiš trak svjetlosti. Stojiš na sredini, a oko tebe je tama i to je tvoja stvarnost. Ne vidiš dalje. Ako je ljubav zauzela mjesto u tvom srcu, ne lutaj očima preko oblika, već kod svakog pogleda znaj, da se nešto događa. A događa se...

http://shadowofsoul.blog.hr/[/quote]