TI SI TU...

by ShadowOfSoul on 24.03.10 10:11

Svaka riječ, koju napišem, ima svoju nit što vodi iz magle podsvijesti i dolazi u labirint ovog života… Kako klizi kap niz grlo, kako se objavljuje zora svakog jutra, sa tolikom mjerom mi pokrećeš život i prolaziš kroz moje sekunde…onako delikatno i fino, poput najjednostavnije komplicirane melodije…Tišina noći… snovi se roje poput zvijezda na tamnom baršunu mašte… Zaleđeni ritmovi otapaju se kap po kap… Iz mora neusklađenih misli pišem o tebi, kao i uvijek… Tvoj dah i san dok spavaš kraj mene, kao suza kristalno jasno obogaćuje moju dušu… I tako, bez iluzije i beskrajnih snova o ljubavi, zatvorim oči … i mir je… ti si tu…

http://shadowofsoul.blog.hr

by ShadowOfSoul on 25.03.10 7:12

Sva slova, sve riječi, sve rečenice, sve knjige, sve što je pomišljeno, a nikad izrečeno vjetar je raznio mojim tajnama i zaključao u sebe. Lakoćom čarobnjaka, u ovoj čudnoj evropskoj državici, živim u ovoj inkarnaciji. Čudno. Za svaku svoju riječ – nemam odgovor. Za svaku svoju misao – nemam riječ. Za svaki svoj san – nemam tumačenje. Uzalud tražim vrijednost, uzalud mjerim težinu srca. Uzalud pokušavam protumačiti znakove pored puta. Kao magnet, riječ 'uzalud' me prati ovih dana. I čudim se sama sebi da još uvijek tražim staklene perlice bačene u ranom djetinjstvu, koje će mi pokazati put u budućnost. Čujem glas starice kako me zaziva, zaziva u tamu... Led pokriva ovo srce... trule riječi nemaju odjeka... Riječ 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao... Raspast ću se u osnovne čestice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti položaj kad riječ 'uzalud' nema onu jačinu, koju ima sada... Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut će u tisuću boli... moram potrošiti tu čudnu riječ .... 'uzalud'...

http://shadowofsoul.blog.hr[/b][/size]

by ShadowOfSoul on 25.03.10 7:36

U ovoj inkarnaciji, ništa novo.. imena, fraze, događaji... bivši ljubavnici... mrtvi kućni ljubimci... roditelji-anđeli... Dakle, ništa novo... Neka hotelska soba iz prošlosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa u rujnu... I opet, mrtvi ljubavnici i zaručnici, bivši muževi, prijatelji koji to jesu i nisu... Sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...I pita me: tko si ti? Ponadala sam se da znam tko sam to ja... Jednostavno: ime i prezime i ostali podaci... Tko smo to – mi? Tko sam to – ja? U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo čujem molitvu starice... Zaziva me u mrak... Opet iz vatre izbijam tvoje ime i kitim ga bijelim biserima... Lutaju naše srodne duše, od svjetla do svjetla, troši se život i kaplje niz globus... Snovi... hladno jutro u srcu se zaledilo, oštri su bridovi tog leda, pucaju prema koži, ne probijaju srce. A ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike. Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toči u čaše. U talogu života piše moje ime, tvoje ime... ima li tu nas?

http://shadowofsoul.blog.hr

by ShadowOfSoul on 25.03.10 10:32

Jedan uzrok tišine je dovoljan za tišinu snova... jedna iskra čuđenja je dovoljna da me vrati na početak našeg vremena, na onaj početak, kad nisam znala ništa... Imala sam viziju, objavila se stvarnost... Iz tog vremena zanosa i čarolija ušetala sam kroz ovih 5 godina do svog lutanja, do trenutka kad se ne želim vraćati natrag.... Prošlo je otišlo...Ta ljubav što se objavila, najavila, došla i nastanila, proglasila me čarobnicom trenutka... Zbog svoje jednostavnosti, izgledala je nevjerno vjerna... Čujem da me doziva starica iz tame, čujem taj plač... Neda mi se opet krenuti tim putem... Neda mi se provjeriti provjereno...Ispod masline bih zalegla i zaspala, ispod masline bih ostavila svoje srce, pokrila ga medom i čokoladom i nestala... Neka uživa u zvjezdanoj prašini punog Mjeseca i neka rasplamsava svoj zlatni sjaj... nećemo provjeravati već provjereno...

http://shadowofsoul.blog.hr

by ShadowOfSoul on 26.03.10 7:06

Troši se život... polako klize kapi niz globus... Sjećanja... Snovi... Nebeska tijela rotiraju i dalje... komad Zemlje gdje stojim grije mi srce.. Ima li me? ... polako čekam noć, kao pomoć... U sobi svjetlo raspršilo tamu... Iz tame izlazim u veću tamu... Donesi mi čašu vode... zaustavi mi rečenicu... Nemam što reći... Usvojila sam te... pokupila sam te iz neke knjige, davno pročitane... Uobličila sam te u ljubav... Iz mraka čujem molitvu starice.. Intuicija me opet vodi do tebe... Intima se proširuje, slika je bez boje... Crno-bijela kompozicija strave i užasa... Troši se život, polako klize kapi niz globus... Ovaj komad Zemlje gdje stojim sve je topliji... ima li me?

http://shadowofsoul.blog.hr

by ShadowOfSoul on 29.03.10 5:53

Danas je dan kad želim otvoriti srce još malo i to onaj dio što je stalno zatvoren... Želim ga pokazati nebu, želim ga pustiti nek' priča svoju promjenu, nek' gleda mojim očima... Taj dio srca, skriven od svih – pa i od mene, daje mi nemoć i oduzima život. Ima u svakom od nas ta mala stvarnost, od koje skrivamo svoje umorne oči, ne želimo zaviriti u tu stvarnost, otkriti veo po veo svog najdubljeg bezdana i pomisliti: Bože, jesam li to – ja? Sve smo to mi, u raznim trenucima, zaleđeni u raznim oblicima svjesne nesvjesnosti...Evo, misli mijenjaju pravac, vode me opet dalje od tog malog dijela zatvorenog srca, tog dijela kojeg se svi bojimo... Svileno jutro me rashladilo, Sunce se objavilo. Vidjela sam tvoje oči jutros, daleko poznate i nepoznato bliske... Trebaš me, znam. Primijetih na svjetlu jutra tu potrebu za mnom... Tvoje misli misli formiraju potrebu za mnom i nesvjesne emocije što slijede moj trag u tami... Pa, kreni onda tim stazama i vidjet ćemo što će nas dočekati na tom lutanju...

http://shadowofsoul.blog.hr

ShadowOfSoul

TI SI TU...

TA ČUDNA RIJEČ...

U OVOJ INKARNACIJI...

VEĆ PROVJERENO

ljubav & tajna

POZIV...