Slap ljubavi

by artemida on 04.03.10 6:36

Iz morske pjene i sedefa iznjedrena, u bisere pretvorena, ljubav ta božanska niska prosu slap ljepote, svjetlucave kapljice sreće, božansih ruku djelo, te slavljene, oslikane i opjevane ljepotice ljudske dobrote. U daljini vječnoj, utopljen u nebeske skute, mjesec taj pustolov noći s perlama se igra i ljestvama svetim, slijedi tajnovite rute i možda nesluteći prelazi drevne Jakovljeve pute. U beskaju vječnom, u plavetnilu snova, u bisernom dvorcu eonima znana, milenijima okrunjena, zvijezdana i sjajna ljubav svojom moći bisreni slap poklanja putnicima noći. Biserna niska, iz sedefa ljepote u ljepotu iznjedrena, početkom svojim dodiruje kraj, ouroboros, simbol sjedinjenja, čeka na osjećaje snene da sunčana joj otvori vrata za sve one duše i sva srca ona u kojima sjećanja ne postoje. Nebeska rijeka, čudesni slap snova, niska pjesnikove duše, bljesak jedan u čudo slijeva iz kojeg uistinu izrasta iskri slap, a u ljepoti božjega oka opijena uživa ponajmanja, samosvjesna, ljudska oživjela kap. Biserni je dvorac, univerzum svijesti, perle se u nisku slažu redom na tom Jakobljevom putu će se putnici na ljestvama sresti i sve će se događati božanskim slijedom. Iz morske pjene i sedefa iznjedrena ljubav, biserna kap božje ljepote postade znak ljudske dobrote.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29239
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 04.03.10 6:50

"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."
"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"

"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"
"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"
"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulcama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"
"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"
"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."
"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"
"Ti me čekaš u pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"
"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "
"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostavo ljubav."
Jednostavno ljubav, šapućem suncu dok grlim svitanje, kličem u vjetar i moj glas se kao Narcisova ljubavnica, kao besmrtni Eho širi kopljima dnevne svjetlosti, nestajući u beskraju, u zenitu sna, u sunčevom zagrljaju, u radosnoj kupki sreće.
A onda se u sumrak, sjajem večernjice, te čudesne ljepotice neba, čuvateljice ljubavnog zova, braniteljica ljubavnih snova, sretna vraća u moja njedra.
Dok se pale oči neba, govorim tiho, najtiše što mogu, šapćem da sebe ne probudim, šapćem da tebe, ne probudim iz ovog dugog i lijepog sna.
Život je jednostavno ljubav!

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29355
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 04.03.10 10:06

Na hridi pored predivnoga mora, na obali oceana snova, hram ljubavi stoji i stoljeća broji, dočekuje galije i regate velikih lađa punih ljudskih duša, treperavih srca iz kojih se ljubav, čudesna i snažna rađa. U odajama svojim krije opsjenara čari i svjetlosnu dušu koja za prolaznost ovoga svijeta ne mari. Hram to tisućljetno zdanje, dom čarobnjaka koji vječno srce ima, koji ljubav utiskuje i u hladan kamen, toplinom zavarava i ne dozvoljava da u ljudskoj duši zavlada zima, oceanom snova svijetlost širi vječnu taj čudesni ljubavni znamen. Kada se nad morem oluja digne, kada Posejdon zatutnji kapljicama te velike vode, ruka dobrog čarobnjaka svijelo svetionika na hridi pali, dušom svojom zaustavlja bijes tog svojeglavog boga i ljubavlju svojom provodi galije kroz duševne tjesnace, izvodi ih iz opasnog životnog ždrijela, pokazuje im zvijezdani put, ka beskraju bezvremene sreće, u ljepotu sanjanoga životnoga raja.

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2007/12/fenomenologija-sna.html

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by ShadowOfSoul on 05.03.10 9:41

artemida je napisao/la:Na hridi pored predivnoga mora, na obali oceana snova, hram ljubavi stoji i stoljeća broji, dočekuje galije i regate velikih lađa punih ljudskih duša, treperavih srca iz kojih se ljubav, čudesna i snažna rađa. U odajama svojim krije opsjenara čari i svjetlosnu dušu koja za prolaznost ovoga svijeta ne mari. Hram to tisućljetno zdanje, dom čarobnjaka koji vječno srce ima, koji ljubav utiskuje i u hladan kamen, toplinom zavarava i ne dozvoljava da u ljudskoj duši zavlada zima, oceanom snova svijetlost širi vječnu taj čudesni ljubavni znamen. Kada se nad morem oluja digne, kada Posejdon zatutnji kapljicama te velike vode, ruka dobrog čarobnjaka svijelo svetionika na hridi pali, dušom svojom zaustavlja bijes tog svojeglavog boga i ljubavlju svojom provodi galije kroz duševne tjesnace, izvodi ih iz opasnog životnog ždrijela, pokazuje im zvijezdani put, ka beskraju bezvremene sreće, u ljepotu sanjanoga životnoga raja.

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2007/12/fenomenologija-sna.html

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.

-Miroslav Krleža-

by ShadowOfSoul on 05.03.10 9:43

ShadowOfSoul je napisao/la:
artemida je napisao/la:Na hridi pored predivnoga mora, na obali oceana snova, hram ljubavi stoji i stoljeća broji, dočekuje galije i regate velikih lađa punih ljudskih duša, treperavih srca iz kojih se ljubav, čudesna i snažna rađa. U odajama svojim krije opsjenara čari i svjetlosnu dušu koja za prolaznost ovoga svijeta ne mari. Hram to tisućljetno zdanje, dom čarobnjaka koji vječno srce ima, koji ljubav utiskuje i u hladan kamen, toplinom zavarava i ne dozvoljava da u ljudskoj duši zavlada zima, oceanom snova svijetlost širi vječnu taj čudesni ljubavni znamen. Kada se nad morem oluja digne, kada Posejdon zatutnji kapljicama te velike vode, ruka dobrog čarobnjaka svijelo svetionika na hridi pali, dušom svojom zaustavlja bijes tog svojeglavog boga i ljubavlju svojom provodi galije kroz duševne tjesnace, izvodi ih iz opasnog životnog ždrijela, pokazuje im zvijezdani put, ka beskraju bezvremene sreće, u ljepotu sanjanoga životnoga raja.

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/2007/12/fenomenologija-sna.html

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.

-Miroslav Krleža-

--->nadam se da će mnogi to shvatiti... u tvom izričaju postoji savršen red mašte, snova, stvarnosti i poetskog izraza!

by artemida on 05.03.10 12:49

Spuštam se na zamršene i još uvijek nejasne puteve svijesti, da bih njome dublje prodrla u vanjski svijet, da bih čula romor zelene rijeke, njen žubor koji se sjedinjuje sa šapatom svemira, da bih osluhnula zvuk vode čije kapljice se zrcale u simfoniji univerzuma. Šumovi simfonije trenutka odzvanjaju mojim svemirom i ja više ne slušam ušima. Mirisi se šire i ulaze u svaku ćeliju moje svijesti, svijetlosne zrake probijaju obrise viđenoga i moje tijelo gleda svijet mojom svijesti o njemu. Spojene u trenutku moje misli, moja sjećanja i moja maštanja odaju porijeklo svog postanka. One dolaze iz daleke prošlosti i ja osjećam njihovo prastaro porijeklo. Na pozornici ovog trenutka se odigrava povijest čitavog niza živih bića, odigrava se ono što bi bez istinskog osjećaja ostalo mom umu zauvijek sakriveno.Trenutak me spaja s univerzumom i ja osjećam kako me tamna energija odbija od sebe. Rođeno u gravitacionom polju, moje tijelo prožeto osjećajima, još uvijek ne spada u taj dio vječnosti. Pokušavam ostvariti nemoguće, odvojiti misao od tijela i dozvoliti joj da sama krene u beskraj, misao, ta čudesna kapljica u rijeci vremana, misao koja je doista moja pupčna vrpca sa univerumom. Osjećam da bih tek tada uistinu mogala spoznati tko sam, od kuda sam došla i da ću tek onda moći naslutiti kamo ću krenuti. Mišlju izgovorena riječ pamti i sve u pamćenju živi. Ne znam je li još igdje upisana ona riječ koju izmišljajući izmišljaj u snu još uvijek tražim. U bezazlenim treptajima očiju, razumijevam govor vremana i čujem šapat darežljive rijeke vremana na čijim obalama izrastaju vodenice, čudesa zdanja našeg postojanja na obroncima vremena. Tada čujem muziku koja vodu veže sa zvijezdama, vidim vodaricu sa krčagom na glavi i čujem zvuk po kojem vodarica pleše svoj tajanstveni ples sa kamenom koji miluju kapljice vode i razbijaju se u nijanse duginih boja. Netko mi je u snu bio otkrio nedokučiva otajstva unuatrnjeg vida i naučila sam čitati zvjezdana slova pisana munjama, ognjem, mrazom, po vodi, po zemlji, po nebu, po licu i na dlanu ruke, na dlanu moje ruke koja kao vodarica sa krčagom na glavi širi lakoću postojanja i prisjeća me na drevni stih čudesnog pjesnika trenutka.

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 05.03.10 12:52

Mladić očiju boje sna i djevojka očiju boje meda stoje na palubi cvijetne galije i promatraju kako se na pučini rađaju boje. U njenoj dugoj kosi boje jesenjskog pejsaža se iskri svjetlo zalazećeg sunca. Kiša koja je četrdeset dana padala prestade. Na horizontu zasja duga.Velika bjela ptica sletje na jarbol.
"Ti si sada stvarnost." šapnu mladić grleći je ponovo."Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga zatitra bojama i izgradi most između broda i vrha planine.
"Ovo je znamen sjedinjenja između nas i vas." šapnu im vjetar "Dugu vam ostvaljam da bude zalog za moje postojanje u vama."
"To je svjetlo koje nas poziva u svoj kristalni dvorac, daje nam znak da ponovo izgradimo državu sunca u kojoj će jedini gospodar biti bjela golubica, simbol ljubavi i mira u našim srcima." šapnu djevojka
"Ona je onaj anđeo kojeg sam kao dječak pokušavao nacrtati."
"Ona je tvoja misao preobražena u osjećaj koji ćemo od danas zvati ljubav."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga prošapta bojama i svjetlošću koja se spuštala sa vrha svijeta.
Ja sam znamen sjedinjenja, ja sam svjetlosna muzika, ja sam svjetlosni zagrljaj neba, netrnoviti put ka zvijezdama, kristalni most između vas i vječnosti.

http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/duga.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 05.03.10 12:55

Rijeka vremena teče u nepovrat, iza mene se gomilaju proživljeni, sada već neproduktivni trenutci, a ja uranjam u tu čudesnu vodu i pripitomljavam njenu razuzdanost. Prošlost koja je lutala zemljom i kao vjerni pratioc me nagonila da o njoj sanjam, da trenutku uvijek dajem neko prošlo značenje, je sada postala simfonija trenutka i ja osjećam njene tonove u česticama iz kojih sam sazdana, ali to su uvijek novi ljepši tonovi, sve ono prošlo ja spoznajem u sebi kao novi osjećaj i trenutak živi mojim cijelim životom. Tada više ne moram tražiti izgubljeno vrijeme, jer ono se skupilo na pozornici trenutka u predstavu koja upravo traje.Sunce se spušta prema zapadnom nebu, moje unutarnje svijetlo otkriva u daljini tamu obavijenu tajnom početka, rijeka bez povatka hrli ka ušću u bezvremenost, a ja spoznajem da moje tijelo može postojati i bez konvencionalnog razuma.
Trg cvijeća, nova strana svijeta koja nam je otvorila horizont trajanja, je svjedočanstvo istovremenosti koje teoretski nema. Na ovom istom trgu je praotac Heraklita sagradio Efez, tu je bio hram ljubavi, na njemu je gorila lomača u vremenu neznanja, na njemu smo dočekivali zore sticajući znanje, na njemu se jednom zrcalio kameni grad, on je bio mjesto sudnjeg dana, tu je bljesnuo veliki prasak. On je otok i hram, hrid o koju se razbijaju valovi spoznaje, nad njim više ne zalazi sunce nego traje trenom prepunim ljepote.More, iako miriše osekom, još uvijek je puno plime, a galebovi pozdravljaju svjetlost koja traje ovom čudesnom nijansom boje pred zalaz sunca. Prisjećam se sutona koje smo uvijek voljeli. Voljeli smo trenutke između juga i zapada, trenutke koji su uvijek trajali prekratko, trenutke koji se još uvijek zrcale u nama kao naša, samo naša strana svijeta.
Kada krenemo u sutra, hoćemo li ovaj prostor i ovo vrijeme ponijeti sa sobom, ili ćemo ih ostaviti onima koji dolaze za nama? To je samo naša strana svijeta, naša dimenzija, čudesni svjetlosni zagrljaj u kojem se krije naša bezvremenost.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by ShadowOfSoul on 05.03.10 12:56

artemida je napisao/la:Iz morske pjene i sedefa iznjedrena, u bisere pretvorena, ljubav ta božanska niska prosu slap ljepote, svjetlucave kapljice sreće, božansih ruku djelo, te slavljene, oslikane i opjevane ljepotice ljudske dobrote. U daljini vječnoj, utopljen u nebeske skute, mjesec taj pustolov noći s perlama se igra i ljestvama svetim, slijedi tajnovite rute i možda nesluteći prelazi drevne Jakovljeve pute. U beskaju vječnom, u plavetnilu snova, u bisernom dvorcu eonima znana, milenijima okrunjena, zvijezdana i sjajna ljubav svojom moći bisreni slap poklanja putnicima noći. Biserna niska, iz sedefa ljepote u ljepotu iznjedrena, početkom svojim dodiruje kraj, ouroboros, simbol sjedinjenja, čeka na osjećaje snene da sunčana joj otvori vrata za sve one duše i sva srca ona u kojima sjećanja ne postoje. Nebeska rijeka, čudesni slap snova, niska pjesnikove duše, bljesak jedan u čudo slijeva iz kojeg uistinu izrasta iskri slap, a u ljepoti božjega oka opijena uživa ponajmanja, samosvjesna, ljudska oživjela kap. Biserni je dvorac, univerzum svijesti, perle se u nisku slažu redom na tom Jakobljevom putu će se putnici na ljestvama sresti i sve će se događati božanskim slijedom. Iz morske pjene i sedefa iznjedrena ljubav, biserna kap božje ljepote postade znak ljudske dobrote.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29239
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

Poziv

"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim čudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranioš svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine."

Oriah Mountain Dreamer

by ShadowOfSoul on 05.03.10 12:58

artemida je napisao/la:Mladić očiju boje sna i djevojka očiju boje meda stoje na palubi cvijetne galije i promatraju kako se na pučini rađaju boje. U njenoj dugoj kosi boje jesenjskog pejsaža se iskri svjetlo zalazećeg sunca. Kiša koja je četrdeset dana padala prestade. Na horizontu zasja duga.Velika bjela ptica sletje na jarbol.
"Ti si sada stvarnost." šapnu mladić grleći je ponovo."Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga zatitra bojama i izgradi most između broda i vrha planine.
"Ovo je znamen sjedinjenja između nas i vas." šapnu im vjetar "Dugu vam ostvaljam da bude zalog za moje postojanje u vama."
"To je svjetlo koje nas poziva u svoj kristalni dvorac, daje nam znak da ponovo izgradimo državu sunca u kojoj će jedini gospodar biti bjela golubica, simbol ljubavi i mira u našim srcima." šapnu djevojka
"Ona je onaj anđeo kojeg sam kao dječak pokušavao nacrtati."
"Ona je tvoja misao preobražena u osjećaj koji ćemo od danas zvati ljubav."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga prošapta bojama i svjetlošću koja se spuštala sa vrha svijeta.
Ja sam znamen sjedinjenja, ja sam svjetlosna muzika, ja sam svjetlosni zagrljaj neba, netrnoviti put ka zvijezdama, kristalni most između vas i vječnosti.

http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/duga.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

Prihvaćanje poziva

"Dok težimo biti najbolji što možemo, čeznemo i katkad otkrivamo smisao i povezanost sa samim sobom i onim što je veće od nas. Istodobno nas izluđuju neuredne kupaonice, prometni zastoji i zagorjeli prepečenac. Ne zanima me duhovnost koja ne može obuhvatiti moju ljudskost...
Iza svakodnevnih iskušenja kriju se teži paradoksi, pojave koje um nemože pomiriti, ali, ako želimo živjeti ispunjenije, u srcu moramo zadržati: istinsku premorenost i radikalnu nadu; razbijena uvjerenja i nepopustljivu vjeru; naizgled kontradiktoru čežnju za osobnom slobodom i svjesnu predanost drugima, čežnju za samoćom i intimom, sposobnost da jednostavno budemo u svijetu i potrebu da promijenimo ono što znamo da nije dobro u načinu kako živimo...

Odbijemo li dotaknuti srž tuge ili zbunjenosti sami u sebi ili u drugima, ne možemo razviti spospobnost da budemo potpuno prisutni u trenucima radosti i ekstaze. Ali, budemo li podjednako otvoreni i za tugu i za radost, moći ćemo proširiti svoje srce tako da u njega primimo i sebe i svijet..."

Poziv/Oriah Mountain Dreamer

by ShadowOfSoul on 05.03.10 13:01

artemida je napisao/la:Mladić očiju boje sna i djevojka očiju boje meda stoje na palubi cvijetne galije i promatraju kako se na pučini rađaju boje. U njenoj dugoj kosi boje jesenjskog pejsaža se iskri svjetlo zalazećeg sunca. Kiša koja je četrdeset dana padala prestade. Na horizontu zasja duga.Velika bjela ptica sletje na jarbol.
"Ti si sada stvarnost." šapnu mladić grleći je ponovo."Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga zatitra bojama i izgradi most između broda i vrha planine.
"Ovo je znamen sjedinjenja između nas i vas." šapnu im vjetar "Dugu vam ostvaljam da bude zalog za moje postojanje u vama."
"To je svjetlo koje nas poziva u svoj kristalni dvorac, daje nam znak da ponovo izgradimo državu sunca u kojoj će jedini gospodar biti bjela golubica, simbol ljubavi i mira u našim srcima." šapnu djevojka
"Ona je onaj anđeo kojeg sam kao dječak pokušavao nacrtati."
"Ona je tvoja misao preobražena u osjećaj koji ćemo od danas zvati ljubav."
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga prošapta bojama i svjetlošću koja se spuštala sa vrha svijeta.
Ja sam znamen sjedinjenja, ja sam svjetlosna muzika, ja sam svjetlosni zagrljaj neba, netrnoviti put ka zvijezdama, kristalni most između vas i vječnosti.

http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/duga.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

[i]"Svatko može kritizirati, ali samo stručnjak zna hvaliti." - Konstantin Sergejevič Stanislavski[/i]

by artemida on 05.03.10 16:55

Rekao si mi jedne noći našeg naglog ljeta da je pored tebe prolazilo mnogo mladih žena, nježnih žena, lijepih žena ostvaljajući na tvojoj koži tragove, male zareze slične fjordovima o koje još uvijek udaraju valovi sjećanja. A onda sam došla ja ruku punih žutih leptirica koje si ti jedne noći oslobodio iz okova srama. Zrak je mirisao na kišu, a ja sam tražila oslobođenje ne znajući da sam u vlastitim lancima godinama prolazila pored ljepote ne dodirnuvši je.U tvojim rukama osjetih ostatke djeteta u meni i postade mi jasno da sam za sve prošle tuge bila sama kriva, godinama nisam dozvolila suncu da mi cvijeće smami.Iznenađena zorom poslije sparne noći ponavljah tvoje ime kao da je izmišljeno samo za mene. Ugledah, nakon dugo vremena, sliku mog opuštenog lica u zdencu povjerenja. Urezana sunčanim strijelicama u koru tvoga glasa osjetih kako toplina odleđuje zaleđenu rijeku mojih ruku. Godinama sam u svijetu užasne ravnodušnosti tražila nježnost i toplinu osjećaja u ljubavnim pjesmama, putovala s pjesnicima kroz život, bila s njima prijatelj. Proljeća su se događala sa stablima, ružama, pticama i rijekama, toliko toga se rađalo oko mene, bez mene, do zadnjeg ljeta kada sam u dubini tvog imena vidjela kako nestaje uzaludnost, osjetila povjerenje u tvoju postojanost i ja otvorih vrata novom životu.
Na nepoznatoj hridi vidjeh svjetionik, putokaz u oluji snova, bijah okrhnuta lađa a vesele joj zrake dodirnuše jedra, skinuše sjenu straha s kormila i ja okupah ostatke želja u zdencu života. Osjetih te kao rastopljeno sunce u sebi i cvijet jedan planu za sve ono što je ostalo u tami, za sve što nije cvalo. U jednoj ruži danas cvjeta mnoštvo prošlih ne otvorenih pupoljaka. Pomiluj me i voli jer danas ima jedno mjesto, samo jedno mjesto, tvoj zagrljaj u kojem znam još samo malo izdržati, još samo malo da pukne granica stida i da se konačno oslobodi žena u meni.

http://dinaja.blog.hr/2008/05/index.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 05.03.10 16:57

Rodio se pitom na obali zelene rijeke između kamenjara i močvare i kao da je u tom vručem ljetnom danu udahnuvši neukrotivost zatvorio blagost u izvore snage. Izrastao iznad velegrada, u kojem je zaokružio intelektualno nasljedstvo, sluša šutnju asfalta i voli vrbe u čijim krošnjama pjevaju ptice njegove mladosti. S licem na kojem, ne godine, nego osmijeh ostavlja trag sadi neprolaznost u zajedništvo. Život otvoren do labirinta njegove osobnosti, on prima ljubav i uzvraća nježnost. Tko ima hrabrosti zakoračiti u tajnovitost tišine iza koje su skriveni izvori ponornice? Stajali smo na ušću, tamo gdje rijeka svojom širinom nagovještaje ljepotu svojih ponora i poželjeli dotaknuti izvor. Treperile su oči neba, a južni vjetar nam je dodirivao lica, mješao glasove, budio uspavana srca. Voljeli smo vrijeme i lutali mlijećnom stazom u beskonaćnost sna. On je želio da se sve događa u treptajima oka i odkucajima srca, bez prošlosti i budućnosti. Poklonio mi je svoje snove i naučio me osjećati osjećaje. U treptajima oka osjetih da je ljubav sreća i sloboda.Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima ali jaka u odlukama.

http://dinaja.blog.hr/2008/05/index.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 05.03.10 17:00

Bježeći pred Orionom Plejade plešu svoj svjetlucavi ples na zimskom nebu i u ivanjskoj noći spuštaju ljubav na plavu planetu da ljeto bude plodno i da se ostvari san. Proljeće je umiralo, još samo jedna noć do najduljeg dana, još samo jedna noć do ostvarenja sna, mislila je.Tražila je srce, zaboravljala tijelo, voljela ljubav i svijet bogova, a nije znala da ništa nije prljavije od prevare same sebe. Čekala je neznanca iz doline nemira da joj pokloni ritual nježnog sjedinjenja, da osjeti na dlanovima ritam svog imena. Sjećala se svojih snova, olupina potopljene stvarnosti i tada osjeti bezdan, beskrajnu prazninu.Mašinerija brisanja tragova je bjesomučno radila, nerazumljivi tonovi prošlih dana su parali uši, a ona je željela muziku suncem probuđenog dana.Mjesećina i san na praznoj cesti i ona sama. Vozila je polagano, vozila je mirno kao da se vozi u nepoznatom gradu, u neki novi svijet kroz novi san, njen san. I mislila je ne zaustavljaj se...vozi dalje cestom sna, stazom novoga života. Sloboda pod mjesečinom u autu kojim je znala upravljati, a život posuđen, nametnut je ostajao iza nje, pobijeđen svakim novim kilometrom.Osjećala je da je san tamo u daljini dohvatljiv, treba izdržati još malo, savladati umor želja i mašte, zaustaviti vrijeme, biti brža od njega, stići prije svitanja da joj ne ukradu sunce. Na mjesečevoj cesti tužnijoj od pokošenih polja, noć izgubljena u daljini koju je pobjeđivala, iznenađena samom sobom, iznenadno i neobjašnjivo dodala je još jednom gas, ubrzala da uistinu stigne prije sunca.Grad joj se smješio jutrenjem, sunce osuši suze na umornom licu. Sretne li žene, šaputali su perači ulica promatrajući je u jutarnjem svijetlu, a ona osjeti prvi put pobjedu nad samom sobom ogledajući se u prvim sunčanim zracima. Na snenoj stazi njenoga života, bjela golubica poletje ka nebu, ona pruži ruke i na dlan joj se spusti ptica čudesnih boja, a muzika suncem probuđenog dana objavi i njeno buđenje.

http://dinaja.blog.hr/2008/05/index.html
http://sretan-trenutak.blogspot.com/

by artemida on 07.03.10 4:54

Sanjajući grčeve u srcu, pitala sam se u snu i između dva sna: Što bi za mene bila milost neba i zašto ja to tražim? U mom srcu su se otvarala vrata i kišni vjetar je prelazio prag, a krošnje su ječale i gorile, pod mojim koracima, razmišljala sam prisjećajući se stiha dragog mi pjesnika. Imam riječi i doline na usnama, doline i sunčane brežuljke i sjećanja u nepostojanim maglama. Imaš li još kovčežić s milion rumenih marama za njega? uptah samu sebe stihom. Davala sam mu ih jednu po jednu ili hiljadu po hiljadu, žaleći da ih nemam dovoljno za njega. Sanjajući o putu što se penje do puteva što se križaju na nebu, stresla sam se u snu i zavapila između snova:
Koliko milja, koliko još dana i godina? Ljubav je mladić s atletskim tijelom i očima boje svitanja, mladić čije lice srećem u snovima i nosim u sjećanju do sljedećg sna. Oslušnuh, mjesec je ljupka žena, samotna žena, izgubljena u srebrenoj odjeći, izgubljena u srebrenom haljetku cirkuske jahačice. Oslušnuh vjetar i začuh baladu o izgubljenom vremenu i prisjetih se da je mjesec utvara koja me sputava u buđenju. Pokuašavala sam se jezikom Sandberga probuditi iz snova u kojima sam bila čuvarica mjesečeva hrama, iz snova u kojima sam lutala nedohvatnim zvjezdanim stazama i osluškivala svjetlosnu muziku sa dalekih oaza davnih snoviđenja. Za ljubav nisu potrebne daleke oči neba, ona je tu u nama, ona je lijepa u svom nastajanju, ljubav je uzdrahtala jahačica unutarnjim svemirom, ona, samo ona može probuditi usnule zvijezde na nebu duše. Osjećam srce i znam da još uvijek imam krv, znam da imam dušu i da nosim zvijezdano nebo u sebi. Ulazim u pustolovinu osjećanja osjećaja, pustolovinu iz koje više neželim izaći.

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

Bezvremeno putovanje vremenom [by Artemida]

Slap ljubavi

Ljubavni dijalog

Hram ljubavi

Re: Bezvremeno putovanje vremenom [by Artemida]

Re: Bezvremeno putovanje vremenom [by Artemida]

Vodenice, postaje na obroncima rijeke vremena

Duga, svjetlosni most između nas i vječnosti

Zalazak sunca, suton ili tek nova strana svijeta

Re: Bezvremeno putovanje vremenom [by Artemida]

Re: Bezvremeno putovanje vremenom [by Artemida]

Re: Bezvremeno putovanje vremenom [by Artemida]

Svjetionik na hridi

Na obali zelene rijeke

Zvijezdani ples

Sanjajući.....